...jer Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, isključivo govori istinu,...
Šejhul-Islam ibn Tejmijje kaže:
''Dužnost je vjerovati u ono
što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
obavijestio od svoga Gospodara,
svejedno spoznali mi značenje toga ili ne,
jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
isključivo govori istinu,
i potvrđen je kao onaj koji samo istinu govori.
Dužnost nam je vjerovati u sve ono što se navodi u Kur’anu i Sunnetu,
pa makar ne shvatali njegovo značenje.''
''Odnosi među ljudima.'' - ibn Qayyim, rahimehullah
ibn Qayyim je međuljudske odnose podijelio na 4 vrste:
1. One s kojima je svakodnevno druženje neophodno,
kao hrana, koja se, kad god se ogladni, uzme,
a onda ostavi dok se ponovno ne ogladni.
Ova vrsta je vrijednija od crvenog sumpora.
To su učenjaci, istinski poznavaoci vjere,
naklonjeni Allahu, Qur'anu,
Allahovom Poslaniku, sallAllahu 'alejhi we sellem,
i Njegovim stvorenjima.
Druženje sa ovom vrstom ljudi je čista dobit.
2. One s kojima je druženje potrebno kao lijek bolesniku.
Oni ti, sve dok si zdrav, nisu potrebni.
To su oni koji su ti u životu potrebni toliko, da obaviš potrebni posao,
a kad ga obaviš, više ti nisu potrebni.
Sve što je preko toga spada u treću vrstu.
3. One s kojima je druženje bolest.
Ima ih raznih vrsta, kao što ima i raznih vrsta bolesti.
Neki su kao teška neizlječiva bolest, od kojih nema nikakve koristi,
niti u vjeri, niti u dunjalučkim poslovima.
Takvi će ti uvijek biti od štete,
ili u vjeri ili u dunjalučkim poslovima, ili i u jednom i u drugom.
Drugi su opet kao zubobolja,
dok se sa njima družiš - boli te, a kad ih napustiš - prestane i smiri se bol.
Treći su oni od čijeg druženja, dušu spopada groznica.
To su dosadni i glupi ljudi, koji ti nista od koristi ne znaju reći,
niti slušati, pa da im ti šta pametno kažeš.
Kad progovore, njihove riječi su teške i bolne po slušaoce, kao udarac biča.
Da bude još gore, oni to ne primjete,
pa se svojim riječima dive i misle da slušaocima mirišu,
umjesto što zaudaraju.
A ako šute, teži su od prepolovljenog mlinskog kola,
koje se ne može ni nositi, niti po zemlji valjati.
Ako se sa ovakvima već moraš susretati,
gledaj da to bude na lijep i vješt način,
dok te Allah od njih ne oslobodi i ne da izlaza.
4. One s kojima je druženje čista propast.
Oni su kao otrov.
Smrtonosan je za onog ko ga okusi,
osim ako neko raspolaže sa još jačim protuotrovom.
Koliko je samo ovakvih među svijetom, da ih Allah smetne!!!
To su sljedbenici novotarija u vrijeri i krivog puta,
koji odvraćaju od sunneta Allahovog Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem,
i navraćaju na ono što se kosi s njim.
Oni odvraćaju od Allahovog puta i nastoje ga iskriviti,
proglašavajući novotarije sunnetom, a sunnet novotarijom,
dobro lošim, a loše dobrim.
Ako im prigovoriš da su pogazili tewhid,
odgovoriće ti da si se ogriješio o ewlijje i dobre ljude.
Ako im pokušavaš osporiti da ne slijede
Allahovog Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, kako treba,
Odgovoriće ti da si zaboravio na imame koje također treba slijediti.
Ako Allaha opišeš atributima kojima je Sam Sebe opisao
i kojima Ga je opisao Poslanik, sallAllahu 'alejhi we sellem
ne dodajući i ne oduzimajući ništa od toga,
reći će ti da si Ga uporedio.
Akko naređuješ dobro koje je naredio Allah
i Njegov Poslanik, sallAllahu 'alejhi we sellem,
ili zabranjuješ zlo koje je zabranio Allah
i Njegov Poslanik, sallAllahu 'alejhi we sellem,
reći će ti da unosiš razdor i fitnu.
Ako slijediš sunnet, a izostavljaš novotarije,
optužit će te da ti, a ne oni, u vjeru unosiš novotarije i da slijediš krivi put.
Ako se posvetiš Allahu i dopustiš im da obilaze lešine na dunjauku,
optužit će te za pretvaranje.
Ako se odrekneš svega svoga i odlučiš da im se predaš i slijediš njihove želje,
znaj da si kod Allaha sve izgubio, a kod njih i dalje ostao munafik!
Prema tome, ne ostaje ti ništa drugo, do
da još odlučnije i ustrajnije nastojiš zadobiti zadovoljstvo Allaha
i Njegovog Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem,
čak i u slučaju da to ove razbješnjava,
ne osvrćući se na njihova bockanja ili umiljavanja, ukoravanja ili ljutnje. Ako to uspiješ, znaj da je to najbolji znak da si na Pravom putu,
jer kako kaže pjesnik:
'' Ako čuješ, da me neko nevaljao kudi,
to je najbolji dokaz, da nešto vrijedim.
Kad umru, po dobru se spominju i hvale pobožni,
a kad osvanu, hvale se noćni putnici. ''
Allahov Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve sellem, je rekao: '' Ako neko želi osjetiti slast vjere,
treba da nekog voli u ime Allaha. '' (Ahmed)
Ljubav u ime Allaha je,
Pored ljubavi prema Allahu Uzvišenom,
jedna od dvije potpune ljubavi.
Kako da vjernik ili vjernica ne vole
ono što će im pomoći na putu stjecanja
Allahovog, subhanehu we te 'ala, zadovoljstva
i što će im osigurati Njegovu ljubav i blizinu.
Koliko volimo drugu sestru, iskreno,
u ime Allaha, subhanehu we te 'ala,
najbolje se pokazuje iz našeg ophođenja prema njoj,
koliko smo upoznati sa njenim radostima,
sa njenim razočarenjima,
sa njenim stanjem,
sa njenim problemima.
Zapitajmo se, kada smo zadnji put rekli sestri u islamu,
da je volimo u ime našeg Gospodara?
Jučer, prošle sedmice, prije mjesec, dva ili tri?
Ili možda nikada?
Kada smo je nazvali?
Kada smo joj se javili prvi
i upitali je za njeno zdravlje
i njenu situaciju?
Zar neznaš, da njen osmijeh,
koji će nesumnjivo izazvati tvoj poziv,
znaci sadaqa za tebe?
Ti si mislila na nju,
ti si je obradovala,
kada se ona možda najmanje nadala,
ulijepšala si joj dan.
Ne moraju to biti dugi razgovori,
dovoljno je par minuta koje si ti izdvojila,
da se sjetiš svoje sestre u islamu.
Ne gledaj ko je zadnji zvao,
niti ko se posljednji javio,
ko je zadnji pisao.
Budi ti prva koja će uraditi ovo dobro djelo
i obradovati svoju sestru u islamu.
Jer možda je tu sestru taj dan nešto mučilo,
a ti si joj olakšala svojim riječima:
'' Bit će, ako Allah da, sve dobro.''
Možda je ta sestra taj dan tugovala,
a ti si je svojim iz tuge podigla.
Možda je taj dan sestra plakala,
a ti si je svojim gestom i pažnjom nasmijala
i razgovorila a vaša srca su se i zbližila.
A sve ovo si učinila radi Allaha
i postizanja Njegovog zadovoljstva.
Uzvišeni Allah kaže: والمؤمنون والمؤمنات بعضهم أولياء بعض يأمرون بالمعروف وينهون عن المنكر ويقيمون الصلاة ويؤتون الزكاة ويطيعون الله ورسوله أولئك سيرحمهم الله إن الله عزيز حكيم
'' A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima,
traže da se čine dobra djela, a od loših odvraćaju,
i namaz obavljaju i zekat daju,
i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju.
To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati.
Allah je doista Silan i Mudar. ''
(et-Tewba:71)
Obradujmo svoju sestru (ili sestre) u islamu,
imajući u vidu hadis Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem,
gdje navodi:
'' Ako čovjek voli svog brate
(u islamu)
treba mu to i reći. ''
(Ebu Dawud & Tirmizi)
jer, koliko je ljudi pod njom, koji su uzvišeniji od tebe!
Ako si u sjaju, dobroti i snazi,
pa, koliko je ljudi umrlo, koji su bili jači od tebe.''
- el-Kirizi
Omer bin el-Khattab, radijallahu 'anhu je rekao:
'' Ko bude skroman radi Allaha,
Allah će ga uzdignuti i reći mu:
'Uzdigni se, Allah te uzdigao!',
jer on sebe vidi beznačajnim,
dok je on u očima ljudi velik.
A ako je rob ohol i nepravedan
Allah ga odbaci, govoreći:
'Budi ponižen, Allah te ponizio!',
jer on sebe vidi velikim,
dok je u očima ljudi beznačajan.''
Ebu Hatim ibn Hibban je rekao:
''Najkreposniji čovjek je onaj,
koji je skroman uprkos tome što je na visokom položaju,
koji je zahid ( asketa ) iako ima mogućnosti
i koji oprašta iako posjeduje moć.
Čovjek neće odbaciti skromnost,
a da se neće naći pred vratima oholosti,
i čovjek se nikada neće uzoholiti nad drugima,
a da nije od onih, koji su postali zadivljeni samim sobom.
Nisam nikoga vidio, da se oho ponio prema drugima,
a da ga Allah nije kaznio,
prepuštajući ga ponižavanju onima, koji su iznad njega.''
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
'' Sadaka zasigurno neće umanjiti imetak!
I Allah neć robu koji prašta, povećati osim ponos,
a onome koji bude blag i skroman radi Allaha,
Allah će ga uzdignuti. ''
( Muslim )
Molim Allaha da nam svima podari skromnost koja će nam samo povećati stepen, i da nam podari uputu da ispravno i lijepo reagujemo kada se drugi prema nama ponesu oholo, Amin.
Zamoljen sam za mišljenje o ljubavi i njezinim vrstama.
Sve ljubavi su jednog roda.
Inače, ljubav se sastoji od žudnje za voljenim,
preziru njegova odbijanja
i želje da ljubljeni uzvrati također ljubavlju.
Ljudi su ocijenili da su ljubavi različite saobrazno različitosti njihovih ciljeva,
a ciljevi su različiti saobrazno različitosti želja, njihove jačine i splasnuća.
Tako postoji ljubav prema Allahu džellešanuhu i u ime Njega,
zatim da bi se ostvarile neke potrebe,
pa ljubav prema roditelju, djetetu, bližnjem, prijatelju, vladaru, supruzi, odnosno suprugu i drugoj osobi.
Sve ove ljubavi su jednog roda,
samo se, kako smo istakli,
vrste ljubavi razlikuju primjereno stupnju želje da se one postignu.
Zato su i vidovi ljubavi različiti.
Vidimo da neko umre od tuge za djetetom,
kao što zaljubljeni umire od tuge za voljenom osobom.
Također smo čuli kako je neko zaridao strahujući od Allaha džellešanuhu
ili iz ljubavi prema Njemu i na kraju umro od toga.
Naći ćeš da je neko ljubomoran na svoga vladara i prijatelja
kao što je ljubomoran na svoju ženu
i kao što je ljubomorna zaljubljena na ljubljenu osobu. Najmanja je ljubav prema onome koji se voli
nastojanje da se stekne njegova naklonost,
ugled i da mu se što više približi.
To je vrhunska želja onih koji vole Allaha džellešanuhu.
Zatim to prerasta u želju za druženjem, razgovorom
i na kraju pomaganjem voljenog.
Takve su čovjekove želje prema svom vladaru, prijatelju i bližnjem.
A krajnja želja onoga koji voli prema voljenom
leži u fizičkom dodiru tjelesnih organa kad god se to želi.
Zato vidimo da muž koji pretjerano voli svoju ženu,
žudi da sa njom ima odnos na razne načine
i na različitim mjestima kako bi sjedinjenje bilo što češće.
U ovo spada i tjelesni doticaj i ljubljenje.
Dio ovoga može se odnositi na roditelja i dijete,
kada prerasta u ljubljenje i grljenje njihovo.
Sve ovo što smo spomenuli zavisi od stupnja želje.
A kada želja za nečim mine zbog nekog razloga
i duša odmah vuče tamo kuda želja vuče.
Tako imamo slučaj, da onaj koji priznaje ru'jet
(viđenje Allaha džellešanuhu očima na onom svijetu) neizmjerno čezne za tim i neprestano teži tome
ne zadovoljavajući se nikada stupnjem koji je postigao.
A opet duša onog koji niječe ru'jet nikada ne čezne za njim,
odnosno uopće ga ne priželjkuje jer ga želja za tim ne vuče.
On se zadovoljava time da stekne Allahovo džellešanuhu zadovoljstvo
i boravak u Kući počasti i ništa više,
jer ni duša njegova ne žudi ni za čim više.
Iz svega spomenutog je sasvim očigledno da je ljubav jednog roda,
ali se njezine vrste razlikuju saobrazno različitosti njihovih ciljeva.
Naime, ljudska priroda je jedna; na njoj ostavljaju vidan trag običaji i vjersko uvjerenje.
Mi ne tvrdimo da jedino žudnja utiče na nju,
ali tvrdimo da je upravo želja uzrok svake brige
čak i one koja je u vezi s imetkom i drugim životnim situacijama.
Tako nekome umre susjed, daidža, prijatelj, tečić, tetak,
sin brata po majci, djed po majci i sin njegove kćerke,
pa ako nema želje za njegovom imovinom
uopće ga ne brine što ta imovina odlazi u tuđe ruke,
ma koliko da je vrijedna i velika.
Ali ako mu umre neko od družine ili posluge makar bio i dalji,
a on bude imao želju za njegovom imovinom,
jako će se zabrinuti, ožalostiti, naljutiti i zamisliti
ako makar i najmanji dio ode drugome.
Tako je to u spomenutim životnim situacijama.
Isto tako neko iz donjeg društvenog sloja
neće se uopće brinuti kome će pripasti uprava u njegovoj zemlji,
niti koga će dotični vladar sebi približiti, ili od sebe udaljiti.
Međutim, ako se u njemu za tim želja javi,
odmah će se pojaviti zabrinutost, misao
i srdžba koja će ga možda na kraju uništiti
i upropastiti i na ovom i na onom svijetu.
Zato je požuda osnova svakog poniženja i svake brige;
ona je ružno i prezreno svojstvo.
Nasuprot njoj stoji čestitost koja spada u lijepa svojstva,
a sastoji se od smionosti, izdašnosti, pravičnosti
i pravilnog razumijevanja...
Čestitost se sastoji od spomenutih svojstava
kojima nasuprot stoji požuda.
Ona se sastoji iz svojstava
koja su suprotna nabrojanim svojstvima čestitosti,
a njezina svojstva su: kukavičluk, tvrdičluk, nepravda i neznanje. Želja je povećana izražena pohlepa.
Da nema želje ne bi nikada niko pao u poniženje drugome.
Ebu Bakr ibn Ebi elFejjad mi je rekao
da je Osman ibn Mehasin napisao
na vratima svoje kuće u Eciji (Španija):
''Osmane, ne žudi!''
Ko je kušan blizinom onoga koga mrzi
poput je onoga koji je kušan daljinom onoga koji voli;
među njima nema razlike.
Kada za veselje pozove onaj koji voli,
njegov poziv je siguran i njegovoj molbi se udovoljava. Budi zadovoljan sa onim koji je kod tebe,
biće zadovoljan tobom taj koji je kod tebe.
Sretan u ljubavi je onaj
koji je na kušnji sa onim čime je kadar vladati
i kada održavanjem te veze ne griješi
ni prema Allahu džellešanuhu niti ga ljudi zbog toga kore.
Valjanost toga je da se oboje slažu u ljubavi. Ljubav je oslobođenje
ako oboje budu daleko od svakog dosađivanja,
jer je dosada loše i omrženo svojstvo.
A postigli su potpunost u ljubavi
ako ih dani ostave na miru
sve dok jedno drugom budu od koristi.
Međutim, to se samo u Džennetu može postići. Čvrsta garancija ljubavi može biti samo u Džennetu,
jer je to Kuća vječnosti.
Kada bi se sve to moglo postići još na ovom svijetu,
čovjek se ne bi mogao osigurati od nesreća i protračio bi život,
a ne bi užitak upotpunio.
Kada poraste ljubomora, budi uvjeren da je i ljubav porasla.
Ljubomora je lijepo svojstvo koje se sastoji iz smionosti i pravičnosti.
Jer samo pravični strogo pazi da drugog svetinju ne povrijedi
i da drugi ne povrijedi njegovu svetinju.
Čije je svojstvo smionost, njegova je osobina i dostojanstvenost.
A iz dostojanstva proizilazi prezir prema nepravdi.
Jedan od onih sa kojima sam se dugo družio rekao mi je za sebe
da nije uopće ljubomoran bio sve dok nije ljubav okusio.
Tek tada je ljubomoran postao.
On je inače pokvarene i loše prirode bio,
ali je također bio od onih koje su ispravno razumijevanje
i velika izdašnost krasili.
Znaj da ljubav pet stupnjeva ima: 1. ODOBRAVANJE,
~ a to je kada onaj koji gleda predstavlja sebilijepim lik i moralonoga koga gleda.
Ovo ulazi u područje uzajamnog prijateljstva; 2. DOPADANJE,
~ a to je da onaj koji gleda teži za onim koga gleda i za njegovom blizinom; 3. PRIJATELJSTVO,
~ a to je osjećanje pustoši kada dotični odsustvuje; , 4. LJUBAV,
~ a to je potpuna zaokupljenost voljenom osobom.
Ova vrsta liubavi naziva se u ljubavnoj poeziji išk (strastvena ljubav); i 5. LJUBAVNA OPIJENOST,
~ a to je ono stanje kada se zbog ljubavi ne spava,
ne jede i ne pije, osim vrlo malo.
Ponekad ova ljubav prouzrokuje bolest ili haluciniranje ili odvede čak u smrt. Ovo je gornji stupanj ljubavi, poslije kojeg nema više nijednoga.
Smatrali smo ranije da se ljubav najčešće javlja
prema onim ženama koje su pokretljive i žustre,
ali smo se uvjerili u suprotno od toga,
da se ljubav najčešće rađa prema ženama laganih pokreta,
samo ako to nije neka tupoglavost.
Zamoljen sam da nešto kažem o vrstama lijepog izgleda,
što, evo, činim sada.
Ugodnost je finoća pohvalnih svojstava,
graciznost pokreta, lahkoća gestova
I da duša prihvati znakove izgleda
makar i ne bilo vanjskih svojstava.
Potpunost je ljepota svakog svojstva i njegova izoštrenost,
a malo je svojstava koja su ponaosob lijepa.
Onaj koji je hladnog izgleda nije ni ljubak, ni lijep, ni divan, ni sladak.
Uzorna ljepota je elegancija vanjskih organa koji su uz to i lijepi.
To je također spretnost i okretnost.
U jeziku nema odgovarajućeg izraza za lijepo.
Ipak, lijepo je ono što se kao takvo dušom osjeti,
u čemu su saglasni svi koji lijepo vide. To je plašt navučen na lice i sjaj koji srca sebi privlači.
Jednoglasno je mišljenje u njegovom odobravanju,
makar i ne bilo ovdje lijepih svojstava.
Jer svako ko vidi lijepo, divi mu se, odobrava ga i prihvata,
makar i ne vidio ništa vrijedno, razmotrivši pojedinačna svojstva njegova.
Kao da je lijepo u duši gledanog koje otkriva onaj koji ga gleda.
I upravo je ovo najuzvišeniji stupanj ljupkosti,
poslije čega ljudske želje postaju različite pa neko voli uzornu ljepotu,
a neko opet ljupkost.
A nismo vidjeli da iko voli pojedinačnu potpunost.
Ukus je sastaviti nešto sa nečim od ovoga što smo spomenuli.
Rekao je Allahov Poslanik,
sallAllahu 'alejhi we sellem:
"Niko od vas neće biti vjernik,
dok mu ne budu prohtjevi slijedili
ono s čime sam ja došao."
(Prenosi: 'Abdullah bin 'Amr,radijAllahu anhuma;
Bilježi: Begavi, #1/213;
hasen-sahih)
"Gospodaru moj"
– reče onda –
"ja sam sam sebi zlo nanio,
oprosti mi!"
I On mu oprosti,
On, uistinu, prašta
i On je milostiv.
"Gospodaru moj"
– reče –
"tako mi blagodati koju si mi ukazao,
više nikada nevjernicima
neću biti od pomoći!"
(el-Qasas:16-17)
